Treći geostrateški forum - GEOFOR

Rat u Ukrajini i izbjeglička kriza u Europi

Rat zbog teritorija,hrane,energije i stanovništva

Zagreb, 17. studenog 2023., Kuća Europe

U organizaciji Instituta za europske i globalizacijske studije, digitalni think tank

 

ORGANIZATOR

Institut za europske i globalizacijske studije

PARTNERI

Institut za migracije i narodnosti Zagreb
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Europski parlament

GEOFOR 2023.

Određenje, koncept i ciljevi Foruma

Određenje

Geostrateški forum utemeljen je u Zagrebu 2020. godine s ciljem da analizira i konceptualizira rezultate Mediteranskog poljoprivrednog foruma, Foruma ICT i društvo te Međunarodnog energetskog foruma u kontekstu geopolitike te tako dodatno artikulira predstavljene javne politike u kontekstu nove društvene paradigme u globalnom društvu rizika. Geostrateški forum se temelji na dosadašnjim rezultatima IEGS-a.

Koncept

Geostrateški forum polazi od pretpostavke da je u tijeku rekonstrukcija stare geopolitički slike svijeta te shodno tome pokušaj uspostavljanja nove. U okviru nove geopolitičke slike svijeta s početka 21. stoljeća doći će do novog/drugačijeg pozicioniranja EU u odnosu na SAD, Kinu i Rusiju. U tom kontekstu Geostrateški forum je mjesto rasprava i analiza novog koncepta multipolarnosti u svijetu. U okvirima nove geopolitičke slike svijeta fokus je na populaciji, hrani, energiji i ICT tehnologiji, klimatskim promjenama kontekstu globalnog društva rizika.

Ciljevi

Promovirati značenje geostrategije / geopolitike u kontekstu nove društvene paradigme, kako unutar akademskog sektora tako i šire javnosti, s posebnim naglaskom na javni i državni sektor. Forum pruža jasne i artikulirane koncepte i rješenja problema koja se tiču javnih politika IT-a, energetike i mediteranske poljoprivrede, kako na lokalnoj i regionalnoj tako i na međunarodnoj razini. Geostrateški forum polazi od pretpostavke identificiranja ključnih pitanja te pruža okvir za politički neovisne rasprave o javnim politikama, strateškim i sigurnosnim trendovima u geopolitici 21. stoljeća determiniranoj različitim rizicima. Sintetiziranje i analiziranje prijedloga javnih politika ostalih foruma s pozicije geopolitike.

Prve godine, a sada već možemo govoriti i desetljeća, 21. stoljeća pokazali su nam kako geopolitika doživljava veliki povratak u našu stvarnost. Nakon jednopolarnog zareza prvih godina poslije pada Berlinskog zida, događaji ovog stoljeća redali su se jedan za drugim kao katalizatori i nagovještaji promjene geopolitičke epohe i poretka u kojem živimo. Vrhunac tih promjena doživjeli smo u događajima pandemije COVID-19 i ruske agresije na Ukrajinu. Time smo, po tko zna koji put, dobili potvrdu da je društvena i stvarnosna paradigma promijenjena i da se nalazimo u društvu (permanentnih) rizika.

Iz navedenoga možemo zaključiti kako je poznavanje, tumačenje i proaktivno djelovanje na geopolitičke procese temelj, ali i vrhunac uvida u stvarnost. Pogotovo bi to trebalo biti tako iz perspektive onih na poziciji vlasti. Jer, kako kaže Émile de Girardin, „Vladati znači predvidjeti, a ništa ne predvidjeti znači srljati u propast.“

Geopolitika sadašnjeg trenutka nam ponovno pokazuje, parafrazirajući Winstona Churchilla, kako vidimo to dalje u budućnost, što se dalje zagledamo u prošlost. Žrtve smo, nietzscheovski rečeno, vječnog vraćanja istog, povratka u geopolitiku 19. stoljeća, u kojoj se velike nacionalne države, ovog puta okupljene oko velikih civilizacijsko-prostornih osi, bore za svoje interesne sfere. Upravo se radi toga geopolitika nameće kao ključ razumijevanja procesa koji se ne odvijaju samo ovdje i sada, već imaju svoj povijesni hod, transhistorijski su.

S tim na umu, i treće izdanje geopolitičkog foruma bavit će se aktualnim pitanjima ukrajinskog sukoba, njegovim uzrocima, posljedicama, te će nastojati dati interpretativni okvir koji će poslužiti ne samo za razumijevanje, već i za djelovanje po pitanju trenutnih geopolitičkih silnica i njihovih posljedica.

OPIS FORUMA

Paneli Foruma

Panel 1
Geopolitika rata u Ukrajini i izbjeglička kriza: uzroci i posljedice

Prvi panel 3. Geofora polazi od pretpostavke da bilo kakva rasprava o uzrocima i povijesti ukrajinskog sukoba mora krenuti od prihvaćanja činjenice kako ukrajinski sukob ne počinje 24. veljače 2022. Geneza tog sukoba ima svoje etape koje su dovele do sadašnjeg stanja.

Imajući to u vidu, rasprava i izlaganja na ovom panelu ići će u smjeru tumačenja ruske agresija na Ukrajinu kao sukoba kojim ruska geopolitika Ukrajinu želi pretvoriti u ključni dio svog „novog ruskog carstva“. U tom geopolitičkom projektu, Ukrajina je istovremeno i tampon zona prema Zapadu, ali i dio „ruskog“ kopna koji najdublje ulazi u Europu, te služi za projekciju imperijalne moći.

Isto tako, uzevši u obzir nastajuću multipolarnost, panel će nastojati dati trostruki pogled na Ukrajinu i ovaj sukob; pogled iz Washingtona, Bruxellesa i Moskve, budući da je, polazeći iz perspektive realpolitike, minimalno međusobno uvažavanje sva tri pogleda na sukob nužno i neophodno za njegovo okončanje.

S druge strane, polazeći od jasne pretpostavke da je ruska agresija na Ukrajinu rat za teritorij, hranu, energiju i stanovništvo, istaknut će se i jedno od najvažnijih pitanja ovog sukoba, ali i šire, u europskim okvirima, a to je pitanje migracija i demografije. Što se može zaključiti iz različitog načina na koji su dočekani bliskoistočni migranti 2015. i ukrajinske izbjeglice 2022.? Je li priljev ukrajinskog stanovništva implicitno rješenje za europski demografski problem? Kakva je budućnost i ruskih demografskih kretanja?

Pitanje i problematika ovog sukoba će se također sagledati iz kuta ekonomske i energetske krize u kojoj se Europa nalazi; mnogi Europljani ukrajinski sukob ne vide kao „svoj rat“ i nisu spremni na dugotrajno pružanje pomoći, naštrb svog standarda. Taj stav je potencijalna europska socijalna bomba.

Više

Panel 2
Sigurnosna arhitektura Europe i svijeta nakon okončanja rusko-ukrajinskog sukoba

Jasno je da je ruska agresija na Ukrajinu po svojoj naravi i posljedicama događaj koji se može smatrati paradigmatskim u kontekstu međunarodnih odnosa, gotovo kao pandemija Covid-19.

Pitanje koje se već sada postavlja jest kako će izgledati sigurnosna arhitektura svijeta nakon rata, kojem se kraj, doduše, još uvijek ne nazire. Ruski nasrtaj i rušenje sigurnosnog poretka nastalog nakon Drugog svjetskog rata i pada Berlinskog zida podrazumijeva da vakuuma ne može biti, jedan narušeni poredak mora zamijeniti neki drugi.

Hoće li se „kolektivni zapad“ pokušati držati ideje da taj poredak, koji mu je osiguravao gotovo neprikosnovenu hegemoniju, nije narušen i hoće li, vodeći se njegovim postavkama, nakon razrješenja rusko-ukrajinskog sukoba pokušati istim ili sličnim pristupom djelovati i na azijsko-pacifičko područje, tj. pokušati suzbiti Kinu.

Kako će se postaviti prema drugim, neizravnim akterima ovog, ipak, u velikoj mjeri, globalnog sukoba?

Kako možemo očekivati da će se drugi veliki geopolitički igrači postaviti prema mogućoj budućoj arhitekturi svijeta, ako Zapada opet bude mislio da jedini ima pravo diktirati pravila, jer jasno je da su apetiti sve veći i da donedavno mali igrači imaju svoje ambicije i smatraju da ih se treba čuti i slušati; južnoameričke zemlje, napose Brazil, afričke zemlje, Indija, Turska, Egipat, Iran, Saudijska Arabija samo su neki od geopolitičkih aktera koji su se u ovom sukobu ili već opredijelili ili čekaju ishod kako bi vidjeli gdje i kako mogu najviše i najbolje ostvariti svoje nacionalne interese.

Koja je u svemu tome uloga EU u ekonomskom, energetskom, općenito sigurnosnom smislu, ali prije svega u političkom smislu. Koja je važnost EU kao geopolitičkog čimbenika, je li EU to ikada bila, može li i želi li to postati i kako se uopće može ocijeniti uloga i djelovanje EU u ukrajinskom sukobu.

Koja je u cijelom tom preslagivanju uloga Hrvatske i zna li ona uopće koja joj je uloga? Koji su sigurnosni rizici s kojima se ona susreće i s kojima će se susresti i je li uopće na njih spremna?

 

Više

Riječ voditelja Foruma

Mislav Vušković

Ukrajinski sukob, tj. ruska agresija na Ukrajinu događaj je od epohalne važnosti. Njegova prijelomnost ne proizlazi samo iz šoka i čuđenja zbog novog rata na europskom tlu, već prije svega iz toga da je riječ o konkretnoj, bolno opipljivoj manifestaciji promjene geopolitičke paradigme i poretka.

Ta promjena je na poseban način bolna i otrežnjujuća za Europu i Europsku uniju. Ako geopolitiku slobodno definiramo i shvatimo kao projekciju shvaćanja nužnosti vlastitog identiteta u povijesnom vremenu i prostoru u kombinaciji s trenutnim okolnostima i povijesnim konstantama, vidimo da Europa tu nažalost nema što raditi.

Europa je nakon Drugog svjetskog rata svjesno odustala od svoje uloge kao aktera u povijesnim procesima, te je tu brigu prenijela na SAD. Proces europskih integracija i protok vremena učinili su svoje i Europa je prestala biti sposobna za povijesno mišljenje; neke stvari, među kojima i rat na europskom tlu, postali su nezamislivi. Izvana zaštićena sigurnosnim kišobranom SAD-a, a iznutra isprepletena integracijskim procesima, Europa nije uočila nastanak nove geopolitičke paradigme, uzdizanja povijesnih nacionalnih država/civilizacija koje su, ukorijenivši se, pomirivši se i prihvativši svoju prošlost, sva njena svjetla i sjene – nešto što Europa nikada nije napravila – krenule u novi povijesni hod koji se najplastičnije ogleda u oživljenim pretenzijama na nove-stare teritorije, resurse i ljude.

Fokalna točka konkretne manifestacije svega navedenoga jest 24. veljače 2022., emblematski datum paradigmatskog geopolitičkog obrata.

Promatrajući fenomen kao dokaz nove društvene paradigme i društva rizika u kojem živimo, nadaju nam se tri aspekta sadašnjeg stanja koja se mogu formulirati kao tri pitanja:

  • Zašto se sve to dogodilo?
  • Što je s ljudima, žrtvama tog sukoba?
  • Ako se to dogodilo u Ukrajini, može li se to ponoviti i drugdje? Može li se to dogoditi i nama?

Na ta pitanja, u nikada prikladnijem ambijentu Kuće Europe, odgovore će dati treće izdanje GEOFOR-a.

Rat u Ukrajini i izbjeglička kriza u Europi

Mislav Vušković

Ukrajinski sukob, tj. ruska agresija na Ukrajinu događaj je od epohalne važnosti. Njegova prijelomnost ne proizlazi samo iz šoka i čuđenja zbog novog rata na europskom tlu, već prije svega iz toga da je riječ o konkretnoj, bolno opipljivoj manifestaciji promjene geopolitičke paradigme i poretka.

Ta promjena je na poseban način bolna i otrežnjujuća za Europu i Europsku uniju. Ako geopolitiku slobodno definiramo i shvatimo kao projekciju shvaćanja nužnosti vlastitog identiteta u povijesnom vremenu i prostoru u kombinaciji s trenutnim okolnostima i povijesnim konstantama, vidimo da Europa tu nažalost nema što raditi.

Europa je nakon Drugog svjetskog rata svjesno odustala od svoje uloge kao aktera u povijesnim procesima, te je tu brigu prenijela na SAD. Proces europskih integracija i protok vremena učinili su svoje i Europa je prestala biti sposobna za povijesno mišljenje; neke stvari, među kojima i rat na europskom tlu, postali su nezamislivi. Izvana zaštićena sigurnosnim kišobranom SAD-a, a iznutra isprepletena integracijskim procesima, Europa nije uočila nastanak nove geopolitičke paradigme, uzdizanja povijesnih nacionalnih država/civilizacija koje su, ukorijenivši se, pomirivši se i prihvativši svoju prošlost, sva njena svjetla i sjene – nešto što Europa nikada nije napravila – krenule u novi povijesni hod koji se najplastičnije ogleda u oživljenim pretenzijama na nove-stare teritorije, resurse i ljude.

Fokalna točka konkretne manifestacije svega navedenoga jest 24. veljače 2022., emblematski datum paradigmatskog geopolitičkog obrata.

Promatrajući fenomen kao dokaz nove društvene paradigme i društva rizika u kojem živimo, nadaju nam se tri aspekta sadašnjeg stanja koja se mogu formulirati kao tri pitanja:

  • Zašto se sve to dogodilo?
  • Što je s ljudima, žrtvama tog sukoba?
  • Ako se to dogodilo u Ukrajini, može li se to ponoviti i drugdje? Može li se to dogoditi i nama?

Na ta pitanja, u nikada prikladnijem ambijentu Kuće Europe, odgovore će dati treće izdanje GEOFOR-a.

Rat u Ukrajini i izbjeglička kriza u Europi

Pridružite nam se na GEOFOR-u 2023.!